"FENOMENOLOGIJA I EPISTEMOLOGIJA SNOVA"

U ovom radu nastoji se upoznati čitatelje s fenomenologijom snova, o kojima je prvi govorio Aristotel, ali vjerojatno filozofski najzanimljiviji argument donosi René Descartes. Poseban naglasak stavljen je na Descartesov argument iz sna, te se analiziraju kritike na isti. Zatim se, u prvom dijelu rada, kratko prikazuju možebitne funkcije snova koje su bile zagovarane kroz povijest. Uspoređuju se i teze o snovima kao halucinacijama, ali i kao produktu mašte, te se govori o snovima kao obliku kognitivnog postignuća kod djece. U drugom dijelu rada prikazuje se koliko su snovi subjektivno drugačija iskustva od onih uobičajenih, svjesnih iskustava u budnom stanju. Govori se o lucidnim snovima, ali i o izboru perspektive u snu te o utjecaju i mogućnosti kritičkog razmišljanja u snovima. Na kraju rada, obrađuje se autentičnost i sposobnost sjećanja na snove.This paper seeks to familiarize readers with the phenomenology of dreams, for the first time spoken by Aristotle but probably the most interesting philosophical argument brings René Descartes. Particular emphasis is placed on Descartes' dream argument, and as well objections replied. Then, in the first part, briefly displayed eventual function of dreams that were advocated throughout history. Theses about dreams as hallucinations but also as a product of imagination are compared, and dreams are discussed as a form of cognitive achievement in children. The second part of the paper shows how much dreams are subjectively different experiences from those usual, conscious experiences in the waking state. There is talk of lucid dreams, but also of the choice of perspective in a dream, and on the impact and possibility for critical thinking in dreams. At the end of the paper, the authenticity and ability to remember dreams are adressed